Kao i u fotografiji, početnici u videu neizbježno rade uvijek iste greške. Kao što ćete klasičnog turista ili fotoamatera prepoznati po tome što fotoaparat drži pola metra od očiju i namješta kadar preko LCD-a, uobičajena početnička greška na kameri je neprekidno zumiranje. Jako je zgodno i udobno stajati na mjestu i “približavati” si čak i one predmete ili ljude do kojih lako dođete ako niste kronično lijeni i usudite se napraviti koji korak bliže. Zamislite montažu ili gledanje takve snimke. Montažeru obično dođe zlo.
Ljudi kojima iz glave vire antene, tornjevi katedrale, stupovi ili čak drugi ljudi.. dosadne snimke ceste, zgrade ili nekakve kante na kojima se ama baš ništa ne događa ili snimka vjenčanja na kojoj su mladenci samo zamagljene brljotine jer ste usred kadra uhvatili i pozadinsko svjetlo nekog ogromnog lustera. Kome se to da gledati?
Krenimo redom. Savjeti koje ćemo navesti vrijede i za amatere i za profiće.
1. Planiranje snimanja
Ako ste amater koji je zainteresiran samo za usputno bilježenje mjesta koja ste posjetili vjerojatno nemate ni volje ni vremena za stvaranje knjige snimanja u glavi ili na papiru. Ono što možete je uzeti minutu-dvije, stati i pronaći najzanimljivije detalje, isplanirati neki prijelaz s jednog na drugi ili kut iz kojeg bi ga snimili. Zašto? Zamislite da nekome pokazujete kako je bilo u Barceloni, a pred očima mu prolazi 30 sekundi dug i dosadan prijelaz s vašeg klinca koji trči po rubu fontane na neko Dalijevo čudo ili zgodnu Španjolku. Osobu zapravo terorizirate.
Pokušajte ispričati priču i slijedom kojim snimate sugerirati što želite reći. Ako mali upadne u fontanu, a zatim vidimo vašu ženu kako se smije – sve je jasno. Ako prvo snimite maloga u fontani, pa tipa koji 20 m dalje nudi marihuanu, a zatim vašu ženu kako se smije – upravo ste nam sugerirali da vam se draga napušila i ostavila dijete da samo baulja i nastrada. Zločesti snimatelj, zločesti!
Djeca na plaži, u parku, rođendani i svečanosti.. ako ste već preuzeli na sebe da događaj popratite kamerom, preuzmite i odgovornost da odradite kako treba, razmislite i ne radite od rođendana višesatni zapis kao da snimate nca-nca-nca svadbu od 6 sati. Stvarate uspomene, zabilježite ono bitno, isplati se potruditi i izgubiti koju minutu više!
2. Kazete i kamera
Mnoge današnje kamerice u sebi imaju hard disk od toliko i toliko gigabajta, no još se uvijek preferiraju kazete. Pri kupovini miniDV kazetica najbolje je odabrati onu marku koje je i sama kamera. Sony kazetica za Sony kameru, Panasonic za Panasonic itd. Bolje će se slagati jer ih je razvijala ista tvrtka, svoje kazete za svoje kamere. Nakon vađenja kazetice iz omota, ubacite je u kameru i prevrtite skroz na kraj, pa natrag na početak. Traka će se dovoljno “rastegnuti” PRIJE samog snimanja, što smanjuje šanse da će kasnije doći do problema.
Na samom početku snimite bar desetak sekundi ničega, jednostavno ostavite poklopac na objektivu i stisnite Record. Ako na početku trake postoje kakve fizičke nepravilnosti, nećete ih imati na samom početku svog videa. Nakon snimanja, na kazetici pomaknite komadić plastike koji onemogućuje presnimavanje s REC (record) na SAVE, jer se lako može desiti da imate 4-5 kazeta, pa slučajno uzmete onu na koju ste već snimali i uništite sve što ste napravili.
Uz kazetice dolaze i naljepnice, pa obavezno obilježite što ste na koju snimili i napravite malu arhivu. Opet, zašto? Ako ste amater sigurno nećete trošiti tisuće kuna na bezbroj kazeta – na svaku kazetu snimajte SAMO JEDNOM. Ne riskirajte presnimavanja, iako traka to može podnijeti 3-4 puta minimalno, ali dovoljno je da se problem dogodi jednom i sve ode kvragu. Zapamtite, JEDNOM. Nakon što materijale prebacite na kompjuter, pogotovo danas kad i najmanja kamera snima u HD kvaliteti, dobit ćete ogromne fajlove od više gigabajta. Nastavite li ih gomilati uskoro više neće imati mjesta na disku, a ako ih izbrišete čim je video izmontiran poželjet ćete nešto promijeniti i morat ćete ponavljati prebacivanje s kazete na kompjuter (capture). Ako niste obilježili kazetu neće znati ni koja je. Zašto potrošiti 5 sati na pregledavanje 25 kazeta u potrazi za pravom, a zatim jos sat-dva na capturing? Stoga, pravilo – premotaj, osiguraj, obilježi, arhiviraj.
3. Zvuk
Zvuk je U-ŽA-SNO bitna komponenta videa. Što će vam intervju u kojem se čuje kamion s ceste, a sugovornik ne? Snimka frendovog benda koja je u biti samo krčanje i distorzija? Bljak. Smeće. Žrtvujte jednu kazetu i snimite sebe kako pričate u sobi, kraj ceste, negdje u buci i pri samom snimanju podešavajte audio na glasnije ili tiše, pa analizirajte gdje ste uspjeli, koje su greške i je li neke stvari uopće moguće izvesti s vašom opremom. Sitan mikrofončić koji ćete pronaći na svojoj kameri nije svemoguć, pa naučite koja su mu ograničenja. Ako imate izlaz za slušalice, svakako ih ponesite, čut ćete što dobijate izravno za vrijeme snimanja.
Skuplji modeli kamera imaju mogućnost postavljanja i priključivanja dodatnog mikrofona – iskoristite to! Na koncertu će neki mikrofoni biti priklani užasnom glasnoćom i ako snimate izbliza uzalud ste bacili novce na nijemi film jer će zvuk biti neupotrebljiv. Blebetanje za vrijeme snimanja također ne dolazi u obzir. Ako imate kakve upute objasnite ih ili urlajte dok ne snimate, pogotovo se ne uplićite dok netko priča ili za vrijeme snimanja ambientalnih zvukova jer svoje trkeljanje kasnije nećete moći jednostavno izbaciti i odvojiti od ostatka. Neki ljudi imaju naviku pjevušiti si ili fućkati dok rade – ne dolazi u obzir. Zamislite prve korake svog djeteta s odmumljanim “Crna ženo” za audio.
Na kraju, jedna pomalo smiješna, ali važna sitnica – pazite kako dišete! Ugrađeni mikrofon ima tendenciju biti izrazito osjetljiv na tihe zvukove, iako ne podnosi one vrlo jake (koncert). Samo držanje kamere uzrokuje sitno krckanje plastike pri pritiskanju gumba ili zumiranju, a ako uz to i glasno dišete ili zadržavate dah dobit ćete snimku osobe koja pokušava nešto reći, a preko njenog glasa čujete dahtanje i duboko disanje kao da gledate neki perverzni horror.
4. Štedljivost je superiška
Kad ste snimili prizor koji ste zamislili prekinite snimanje, namještajte se dalje, fokusirajte, podesite sve što želite i zatim pritisnite Record. Gumb je za pritiskanje, ne za gledanje. Uštedit ćete na kazetama jer nećete imati 5 sekundi dobrog materijala i 2 minute namještanja i pokušaja. Uštedit ćete na mjestu na hard disku kompjutera. Uštedit ćete na vremenu jer nećete 3 sata premotavati da biste pronašli 3 minute kvalitetnih scena.
Naravno, ako radite neku vrstu dokumentarnog priloga o događaju u kojem ne možete predvidjeti što će se kada dogoditi i nemate kontrolu – u redu je ponekad ostaviti snimanje uključeno i potrošiti malo više vremena jer možda uhvatite neočekivane, smiješne i zanimljive trenutke. Ako ste pogledali naš “Tjedan dana” video, prizor u kojem vidite kako brod pjeni more i s desna u kadar ulazi Rovinj, to je primjer planiranja. Kada vidite Stripya kako mlatara rukama i skače od sreće usred snimanja – gledate primjer slučajno uhvaćenog trenutka koji, ponekad, može spasiti cijelu stvar.
5. Stoj! Kreni.
Recimo da planirate napraviti zum ili prijeći s nečeg lijevo na nešto desno (ili obratno). Što se dešava u montaži? Ako jednostavno krenete snimati i snimite sami pokret imat ćete scenu koja odjednom uletava usred micanja, bez da se imate za što uhvatiti prije ili nakon toga.
Snimite statičan kadar barem nekoliko sekundi prije i nakon pokreta. Scenu od 10 sekundi uvijek možete skratiti na 2 sekunde, ali scenu od 2 sekunde ne možete produžiti na 15 sekundi. Možete je usporiti, ali ne možete stvoriti materijal kojeg nema. Koja sekunda prije i kasnije korisna je i pri ubacivanju tranzicija s jedne scene na drugu. U slučaju da radite višestruke prijelaze i imate više ljudi ili predmeta i želite ih pokazati jednog za drugim možete nakratko zastati na svakom kako bi ga se vidjelo, ne morate na svakom biti 5 ili 10 sekundi.
6. Mahnita akcija
Kao što smo spomenuli na početku, pretjerano i neprekidno zumiranje ili paniranje neće vam priskrbiti Oscara. Ako snimite jedan široki kadar, pa malo zumirate i zatim odzumirate, dobili ste tri korisna kadra. Široki, uski i jedan sa zumiranjem, od kojih kasnije u montaži možete birati koji vam se više sviđa ili ih rezati i premještati.
Pri snimanju približavanja, npr. nečijem licu, ako ikako možete krećite se i doslovno se približite osobi kamerom. Kad je objektiv postavljen na najširi kut koji može vidjeti svaki je pomak manje naglašen, fokus bolje radi i hvatate više svjetla. Ako zumirate na lice s udaljenosti od 15 m i najmanji pomak rukom bit će prikazan kao užasno skakanje u svim smjerovima i lice će u kadru lelujati na sve strane. Pokušajte snimati pticu u letu na najvećem zumu – teško, jel?
Da biste svoj video objavili na netu morat ćete snimku kompresirati i obraditi, što znači da kadrovi u kojima sve leti simo-tamo neće izgledati jednako “dobro” kao statični kadrovi. Ako je cijela snimka sastavljena samo od takvih pokretnih dijelova cijeli će video biti jedan veliki kaos.
7. Kompozicija
Pripazite na kompoziciju, ako snimate svog dečka kako priča vic nemojte njegovu glavu smjestiti u donji lijevi kut, a u ostatak kadra ugurati susjedovu ogradu. Ne bojte se jednostavno zaustaviti snimanje i pomaknuti koji komad namještaja ili zamoliti osobu da drugačije okrene kako biste dobili kvalitetniji kadar.
Lakše je šefa zamoliti da sjedne pola metra dalje nego da kasnije vidi da mu iz glave raste fikus koji je cijelo vrijeme bio iza njega. Pozadina je jako bitna. Ne trpajte sve u sredinu kadra jer je to DO-SAD-NO! Snimanje, kao i fotkanje, ne rade fotić ili kamera već vi. Igrajte se, eksperimentirajte, naučite pravila kako biste ih mogli kršiti.
8. Rezanje glava
Pogledajmo jedan tipičan intervju gdje snimate osobu koja daje neku izjavu ili radite prilog za emisiju i prilazite ljudima na cesti. Ako mu odrežete glavu odmah ispod brade dobit ćete cijelu sobu ili nebo iznad, što nema smisla i predstavlja neupotrebljivu snimku. Suprotno, nemojte nekome odrezati glavu iznad očiju i snimati mu gumbe na košulji. Ostavite malko prostora iznad glave, toliko da se cijela vidi, pa ako već dolje imate više prostora uvijek ga možete iskoristiti za dodati ime ili neku drugu obavijest.
Pri snimanju profila pripazite da u kadru ostavite mjesta na onoj strani prema kojoj osoba gleda – ako gleda prema lijevoj strani, glavu smjestite desno. To je pravilo. Uvijek ga možete kršiti ako želite postići neki efekt i imate dobar razlog koji priča priču. Osoba koju ste postavili na opisani način izgledat će kao da gleda u daljinu ili možda sugovornika, razmišlja itd. Ukoliko gleda lijevo, a vi joj glavu također postavite u lijevu stranu kadra izgledat će kao da je zagledana, tužna, nešto se desilo..
9. Dubinska oštrina i prostornost
Video je dvodimenzionalan prikaz nečeg što je u realnosti trodimenzionalno. Poslužite se malim trikovima kako biste gledatelju povećali osjećaj dubine i prostornosti, recimo ubacivanje dodatnih objekata u pozadinu ili snimanje širokokutnim objektivom koji će dodatno naglasiti udaljenost pozadine.
Kad pričamo o dubinskoj oštrini, pogledajte neku dokumentarnu snimku u kojoj su osoba pred kamerom, stol iza nje i 5 m udaljena vrata u pozadini jednako oštri. Izgleda nekako prerealno, čudno, sterilno. Ako imate mogućnost ručnih postavki kamere poigrajte se s blendom i smanjite je. Snimite oštro lice osobe koja priča, a pozadinu blendom zamutite. Kako kad stavite prst pred nos, pa njega vidite oštro, a iza je sve mutno. Tako snimljena serija ili film imaju taj filmski štih i to se gotovo nesvjesno primjećuje kao nešto “filmskije”.
10. Kutevi i perspektiva
Netko tko sve što radi snima iz položaja kamera-u-ruci-pred-očima ubrzo će svima dojaditi. Kamera nema tonu, pa da je ne biste mogli držati iznad glave, preletjeti njom blizu tlu, snimiti cipele ljudi koji prolaze ili iskoristiti neki čudni, nagnuti kut, kako biste malo začinili snimku.
Ne radi se samo o tome da snimka “bude drugačija”, već i o samom pričanju priče. Čovjek kojeg snimate iz žablje perspektive, s kamerom na tlu okrenutom prema njegovom licu koje se naginje nad vas izgledat će kao straaaašni div koji vas napada. Osoba koju snimite odozgod može izgledati kao prebijena žrtva koja vas moli za milost.
Snimite li desetero ljudi koji hodaju ulicom prilično udaljeni jedni od drugih nećete postići bog zna što, no snimite li ih iz drugog kuta tako da iza prvog u nizu vidite ostale stvorit ćete dojam duge kolone i veće broja ljudi nego što je zapravo slučaj.
Naučite ove osnove i pokušajte ih odmah početi primjenjivati, makar jedan dan jednu, drugi dan drugu. S vremenom će vam sve nabrojano prijeći u naviku i nećete ni razmišljati, jednostavno će vam to postati “normalan” način i bit će vam čudno zašto bi netko radio drugačije. Kad steknete potrebno samopouzdanje da možete odraditi posao i naučite pravila, koja postoje s razlogom, možete se početi igrati i pokazati svoju kreativnost i naći svoj stil po kojem ćete biti prepoznatljivi.
U idućoj Učionici pozabavit ćemo se još nekim savjetima i greškama, a do tad vježbajte i ne ustručavajte se postaviti dodatna pitanja.
Sretan lov!
Vezane vijesti
Autor: Glyc
Tagovi: amater, audio, blenda, blur, dubinska oštrina, film, kamera, kazeta, kompozicija, kut, minidv, perspektiva, rez, savjeti, snimanje, učionica, Video, zvuk
