Zaštita identiteta djece pri snimanju
kategorija: 
Snimanje vlastite djece ili one koju osobno poznajete ne predstavlja problem. No, što ako morate odraditi snimanje tuđe djece na igralištu, u školi ili na ulici za neki dokumentarac? Dobro proučite ove savjete, zaštitite djecu i sebe.
Zaštita identiteta djece skrivanjem lica nije toliko zahtjevan postupak i obavlja se prilikom montaže materijala: jednostavno preko svakog lica stavite zamućeni ili crni kvadrat/krug. Takav je pristup sve samo ne umjetnički, a i prilično dosadan. Kako zaštititi djecu i sebe, a ipak doći do kvalitetnog i zanimljivog materijala? Ovi savjeti pomoći će svakom producentu koji želi zaštititi identitet osoba na snimkama, a bez da im “reže” glave. Mislite malo izvan okvira tih crnih kvadrata i koristite svoju maštu.
Članak ćemo podijeliti u dva dijela – etika snimanja i estetika.
ETIKA SNIMANJA – NE BUDITE ČUDACI
Prvo i najvažnije: uvijek prvo zaštitite sebe, gdje god snimali. Vaše namjere su časne, ali u nekim zemljama prikazivanje lica djece ili obično prilaženje na ulici mogu uzrokovati velike probleme. U posljednje vrijeme svi smo bombardirani informacijama o psihopatima koji vrebaju djecu, snimaju ljude po WC-ima i plažama, što opravdava sumnjičavost roditelja. Ponekad takve osobe nisu ni kažnjene, a za neke situacije nema ni jasnog zakona. Provjerite trebaju li vam kakva odobrenja za mjesto gdje planirate snimati i informirajte se o posljedicama.
ŠKOLSKA PRAVILA
U školama uvijek prvo pronađite osobu koja vas ili poznaje ili je spremna surađivati oko pribavljanja dozvole od ravnatelja i roditelja. Zatražite sastanak s ravnateljem, kako biste ga/je obavijestili o svojim namjerama i predstavili projekt. Ako je potrebno kontaktirajte i lokalnu upravu ili gradsko poglavarstvo, ovisno o pravilima škole. Privatne škole mogu biti susretljivije jer je birokracija manji problem.
Nemojte očekivati da ćete sve riješiti odlaskom u školu na sam dan snimanja. Ravnatelji i učitelji moraju imati vremena upoznati se s prijedlogom, a zatim i kontaktirati roditelje. Morate im pružiti jasne dokaze da u konačnoj verziji neće biti prikazana lica djece, kao i podatke o sebi i svom radu, odnosno da radite na stvarnom projektu. Organizirajte preliminarni sastanak i ponesite čvrste dokaze o legitimnosti i detaljima vašeg projekta:
- službeni zahtjev za rad s djecom
- izjava o naravi projekta i popis zahtjeva
- ciljana publika kojoj će materijal biti predstavljen
- definicija teme ili poante priče na kojoj radite
- planovi u produkciji
- popis asistenata, snimatelja i drugih osoba koje sudjeluju u projektu
Dobra je ideja predložiti da netko od zaposlenika škole u svakom trenutku bude prisutan u svemu što radite.
BRIGE RODITELJA
Kada ste riješili sve obveze prema školi i sustavu, vrijeme je da se predstavite roditeljima. Izradite male letke koji će sadržavati i ravnateljevu potvrdu valjanosti vašeg projekta, a koje djeca mogu ponijeti kući pokazati roditeljima. Organizirajte večer susreta s roditeljima kako bi mogli razgovarati s vama licem u lice i postaviti pitanja koja imaju. Posjetite roditeljski sastanak – pobrinite se da vas upoznaju i uklonite svaku nedoumicu.
Kada dobijete sve potrebne dozvole i pristanke roditelja, pobrinite se da nikada, niti u jednoj situaciji ne ostanete sami s djetetom – čak ni ako ste s nekim iz vaše ekipe. Uvijek sa sobom povedite jednog od učitelja ili školskih službenika. Ako trebate intervju djeteta, budite sigurni da imate pristanak i sudjelovanje roditelja i nekog od učitelja prilikom snimanja. Zapamtite, cilj vam je zaštititi i dijete i sebe.
ESTETIKA – MAŠTA SPAŠAVA
Konačno ste riješili sve zakonske procedure i spremni ste početi snimati. Kako dobiti materijal koji neće izgledati poput intervjua u zatvoru? Evo par savjeta i trikova.
IGRALIŠTA
Dubinska oštrina: udaljite se kojih metar i pol od neke školske ograde i fokusirajte na nju, a ne na djecu u pozadini. Ostavite si dovoljno blende da pozadina nije kompletno zamućena, već da se naziru igra i trčanje djece. Ako koristite steadicam ili imate vrlo mirnu ruku možete i produžiti korak, pa ubaciti malo pokreta u snimku.
Prazna ljuljačka: ostavite praznu ljuljačku da se ljulja, pa je ubacite u kadar, dok se djeca igraju u udaljenoj pozadini. Ovakav je kadar vrlo koristan za prikaz emocija poput usamljenosti, izdvojenosti.
Školski autobus: ako snimate u državi ili gradu koji koriste jasno označene školske autobuse, iskoristite sam autobus kao odličan simbol koji će svi prepoznati. U trećinu kadra možete smjestiti prepoznatljiv stražnji dio autobusa, npr. svjetla, u drugu trećinu neka se proteže bok autobusa, a u trećoj trećini automatski ćete dobiti zamućen prizor djece koja ulaze. Za to je najbolje koristiti stativ, kao i dobro se udaljiti od pozadine autobusa kako biste što bolje kontrolirali dubinsku oštrinu dodatnim zumiranjem. Ako je jako sunčan dan i previše svjetlosti vam predstavlja problem s velikim otvorom blende, morat ćete se snaći podešavanje brzine shuttera, filterima i spomenutim udaljavanjem uz zumiranje.
Ljuljačka s djetetom: istu stvar možete napraviti s djetetom koje vam je okrenuto leđima. U pola kadra smjestite dijete kako se ljulja, a u drugoj polovici hvatajte zamućenu pozadinu s ostalima.
Detalji: ruke i stopala na igralištu uvijek imaju puno dodira s raznim penjalicama, toboganima, klackalicama i vrtuljcima što je vrlo korisno za kratke kadrove koji prikazuju igru. Ekstremno približavanje kako bi se snimio čuperak kose, smješak ili oko također učinkovito skrivaju cijelo lice i identite, a opet doprinose raznim prijelazima s kadra na kadar dok se krećete igralištem. Trik je u tom trenu imati neku pozadinu koja jasno govori “škola” čim dijete izađe iz kadra.
U ŠKOLI
Dizanje ruku: učionice nisu velike dvorane, pa udaljavanje za što manju dubinsku oštrinu nije uvijek moguće. Dobra je tehnika prvo ubaciti jedan total, koji uključuje učiteljicu. Postavite kameru na stativ negdje u stražnjem dijelu učionice, taman malo iznad glava djece koja sjede, pa snimajte podizanje ruku. Idući kadar je, naravno, jedna od dignutih ruku sama za sebe. U pozadini je zgodno imati ploču s dječjim crtežima, a možete iskoristiti prijelaz fokusa s lica učiteljice na dignute ruke.
Čitanje, pisanje i računanje: kada ste snimili total, možete se baciti na snimanje zanimljivih detalja. Jedan duži kadar koji prikazuje prolaženje pored sagnutih dječjih glava kako pišu može biti odlična ideja. Kadrovi redova stolova, pisanja i crtanja po ploči, kao i zumiranje preko ramena na uho, trepavice i sl. mogu na dobar način pokazati dijete koje nešto radi, bez da se vidi o kome se zapravo radi.
Intervju: ako snimate intervju s djetetom, a ne želite snimiti lice, dajte mu neku igračku ili nešto s čime se može zabavljati dok odgovara na pitanja. Zvuk ćete lako ubaciti na prizor ruku koje vrte igračku, listaju knjigu ili crtaju. Kameru postavite iznad glave kako biste jasno vidjeli i ruke i ono što dijete radi. Poigrati se možete i sa sjenama njihovih ruku u kasno poslijepodne, kada svjetlost ulazi nisko kroz neki od prozora.
Sjena: tipična scena u kojoj je osoba potpuno “crna” može izgledati bezlično i beživotno. Dijete možete okrenuti u blagi poluprofil, no pripazite, profili mogu biti vrlo karakteristični i prepoznatljivi. Ako ste zaista dobri s rasvjetom možete pokušati dio lica dobiti u blažoj sjeni. Rasvjetno tijelo postavite direktno iza i malo iznad djetetove glave, tako da dobijete lagani obrub po kosi i licu. U post-produkciji na mjesto lica možete dodatno ubaciti crni krug. Pozadinu ili prednji plan popunite knjigama, pločom ili nekim uobičajenim predmetima iz učionica kako bi se lakše prepoznalo da se radi o školi.
Timelapse: zgodan efekt možete postići postavljanjem kamere na stativ u stražnjem dijelu učionice, izoštravanjem na neki bliži predmet, npr. šalicu s olovkama za bojanje, nakon čega djeca ulaze u razred. Ne gasite kameru i pustite da snima cijeli ulazak i kojih desetak minuta rada dok listaju knjige, dižu se, pišu po ploči itd. Snimku u montaži razdijelite na dijelove i napravite 30 sekundi materijala, s prijelazima na razne događaje koji su se zbili u tih desetak minuta.
Zvuk: svi dosadašnji trikovi odnosili su se na vizualni dio materijala. Manipulacija zvukom jedan je od najboljih načina mijenjanja atmosfere i postizanja određenih emocija i reakcija kod gledatelja. Snimite prazno igralište s dugim sjenama u kasno poslijepodne ili praznu i neosvijetljenu učionicu, s par vidljivih detalja, a zatim u montaži na te prizore ubacite zvuk koji ste snimili dok je igralište/učionica bilo prepuno djece i njihovog smijeha i vike.
Kupite materijal: ponekad ćete zaista morati koristiti kadar u kojem se vidi lice nekog djeteta. Materijal možete kupiti kao što kupujete fotografije s siteova kao što je iStockphoto.
Ne preskačite korake i potrudite se ispuniti sve uvjete koje propisuje zakon, a osim informacija u ovom članku dodatno se informirajte o mogućim novim odredbama.
Našli ste članak preko pojmova:
- snimanje djece
- djeca
- škola snimanja
- sjena
- box net skola
- djeca na igralistu
- pravilnik o snimanju djece
- dozvola za snimanje djece
- snimao djecu
- sjena djeteta
