Putopis: Skuterom od Zagreba do Istambula
kategorija: 
Josip Božić, kolegama poznatiji kao Joe Xmas je fotograf iz Zagreba kojeg bi predstavili kao avanturista i punog života koji bi napravio sve za dobru fotku.
Radeći kao fotoreporter njegovi radovi su objavljeni u mnogim novinama, časopisima, web stranicama, reklamama pa tako možemo nabrojati: National Geographic, LivingStone, MotorPresse, Jutarnji List, Vecernji List, 24 Sata, Story, SonyEricsson, T-Portal, NCL, DigitalFoto, Pixsell, Getty Images, FIS – International Ski Federation, Grad Zagreb, Prizma Foto, InVinoVeritas, Konzum, Billa, Nacionalni park Medvednica, Hrvatski košarkaški savez, Radio 101, Nivea, Loreal, Toyota, General Motors, Kymco, Američka ambasada, Američka gospodarska komora …
Također, može se pohvaliti da je radio kao službeni fotograf za mnoge događaje: Zagreb Film Festival, Weekend Media Festival, Snow Queen Trophy, ATP PBZ Zagreb Indoors, ZagrebDOX, Fashion Week Zagreb, INA Croatia Delta Rally i mnoge, mnoge druge … Kao najveću ljubav je istaknuo reportažnu fotografju koja je i razlog putovanjima prema istočnim zemljama…
Danas vam predstavljamo njegovu priču o fotografu, skuteru i putu do Turske! Go Joe, go!
Uvod
Svatko je od nas u određenom trenutku svoga života poželio spakirati najnužnije i otisnuti se u nepoznato. Vođen tom idejom odlučio sam napustiti Zagreb i proputovati jugoistočnu Europu, s ciljem da zakoračim u Aziju. Nakon pomnih proučavanja karata, kalkuliranja troškova i želje za što boljim doživljajem krajolika na ovom putovanju, odlučio sam se za skuter od skromnih 50 kubika i 4 takta. Zvuči neizvedivo? E pa pokazat ću vam da je upravo suprotno!
Kymco Hrvatska se se isprsio i velikodušno mi je dao skuter s kojim sam se odlučio uputiti u avanturu. Iako je moj Kymco velik i komforan, nakon pomnog razmišljanja odlučio sam ponjeti samo najnužnije (kamp opremu, foto opremu, malo hrane, nešto odjeće, alata…) i napokon krenuti iz Zagreba.
Krećemo!
Nakon neprospavane noći i zadnje provjere prtljage, umjesto u rano zoru, napuštam Zagreb u sumrak u smjeru istoka naše zemlje. Ubrzo uviđam posljedice putovanja noću. Dobra strana toga je da je promet rjeđi, što mi odgovara jer najveća brzina koju moj skuter može razviti je 70-tak km/h, a negativna strana je hladnoća na koju nisam bio pripremljen unatoč svoj motorističkoj opremi. Tu prvu noć putovanja proveo sam pomalo zbunjen. Kamo skrenuti, zašto ovako, zašto onako… Ali konačno, oko 3 ujutro stižem u Košku, malo selo pokraj Osijeka gdje me rodbina ugostila i okrijepila. Slijedeće jutro, nakon obskrbe špekom, kulenom i pršutom… i rezivizije onoga što imam, a ne treba mi i onoga čega nemam a treba mi krećem dalje. Prolazim Vukovar, uz kratak odmor pored glasovitog vodotornja, i dolazim do hrvatsko-srbske granice gdje, uz čudenje policajaca u njihovom službenom stojadinu i ponude da provedem noć na nekoj zabavi poslje njihove smjene, dobivam prve žigove u putovnici.
Srbija
Sljedeća stanica, Novi Sad. Provodim noć u vjerovatno najgorem motelu ikada, mislim da se za 5 € ne moze ni dobiti vise osim pijanih rusa i 2 intervencije policije.., i rano ujutro odlučujem nastaviti prema Beogradu, gradu famoznog noćnog kaskadera – Belog Fantoma. Zahvaljujući ljubaznom taksistu, jedem najbolje najbolju pljeskavicu u Beogradu, malo krug po Kalemegdanu, Knez Mihaljovoj i okolnim ulicama i odlučujem nastaviti prema Smederevu, gdje se održavao prvi srpski moto susret sezone. Tamo provodim tri nezaboravna dana, ludovanja, alkohola, nespavanja i roštilja. Krećem dalje po kiši prema Srebrnom jezeru u potrazi za mjestom za kamp, uz kišno jutro i kavu nastavljam kraj Đerdapa uz Dunav, do bugarske granice. Tu sam imao male probleme sa skuterom, frajer nije vukao kako treba. Nakon rastavljanja i zvanja mehaničara, i mase problema, čiščenja… dolazim do zaključka da je to sve zbog balkanskog goriva. Pa sam svog ljubimca počastio gorivnom jedne eminentne austrijske firme i problem je nestao.
Bugarska
S pogledom na lijepi plavi Dunav, ulazim u Bugarsku. Donedavno željezna zavjesa i vrata istočne Europe – danas Europska unija. Iako su u europskoj uniji i vidljivo nas pretječu, vozni park bugara je kao iz nekog drugog vremena, a asfalt je mjestimično toliko popucao, a neki dijelovi ceste su pod vodom tako da jedva gmižem prema sljedećem odredištu, Sofiji. Prije Sofije, valja priječi Staru planinu, jer zaobilazak iste bi bio predug. I tako uz brzinu od 10 do 30 km/h, upoznajem svaki milimetar strmog uspona i nakon sati i sati uspinjanja, konačno stižem na vrh prekriven snjegom čak i u svibnju, i bivam nagrađen veličanstvenim pogledom na cijelu Bugarsku.
U Sofiji tražim prenočište koje neće previše udariti moj džep, i pronalazim sobu u podrumu jednog hotela koja bez prozora i tigrastim tapetama više pristaje kraljicama noći, nego avanturistu poput mene. Dva dana u šarolikoj Sofiji su prošla i prebrzo, i napunjenih baterija krećem prema Plodvivu. Plodviv se pokazao kao prekrasan grad, možda čak i ljepši od Sofije i sa tugom u očima sam krenuo dalje, prema konačnom odredištu mog putovanja, Istanbulu. Praćen stalnim pljuskovima, laganom gubim živce, i tražim mjesto za kamp. Kamp sam slagao u 3 ujutro u polju dok me u istom probudio kombajn u 5 ujutro… Prizor koji me docekao nije bio ugodan, skuter je probao u plato, kiša je isprala pola stvari i blata je bilo u satoru, kako je bilo uzasno vrijeme nisam kretao do 5 popodne, kada je kiša stala tih 300m polja bilo je najgori teren koji sam ikada vozio, trebalo mi je sat vremena za 300 polja, blata, lokvi i onda 2 sata da pocistim skuter i pogonske dijelove.
Mokar i preumoran, odlučujem odgoditi ulazak u Istanbul za taj dan. Ali sljedeće jutro, nakon 4 sata probijanja kroz grad od 12,5 stanovnika i cesta sa po 10 traka, gdje vrijedi zakon «tko jači, taj tlači», dolazim do hostela podno Aje Sofije, u samom centru grada koji nikad ne spava.
Turska
Istanbul, turistički megalopolis, se nameće svojom arhitekturom, uličicama starog Konstantinopola i tržnicama toliko raznolikim da neznam kuda bi se prije okrenuo i što bi prvo pogledao. Ulice pružaju predivnu mješavinu turskih starosjedioca koji uživaju u ispijanju jakog čaja i pušenju nargila, i turista koji fotografiraju znamenitosti i komentiraju cijene lokalnih prodavača suvenira.
Nakon istraživanja čari Istanbula, odlučujem se na posljednji korak, prelazak preko mosta na Bosporu. Sjedam na skuter i polako se probijam kroz grad prema jedinom mostu na svijetu koji povezuje dva kontinenta. Ugledavši duplu žutu crtu na mostu, moje srce počinje ubrzavati jer je cilj mog putovanja na dohvat. Par metara prije granice Europe s Azijom, silazim sa skutera, duboko udanem i nakon 15 dana putovanja, konačno zakoračim u Aziju.
A sad povratak!
Nakon 7 dana Istanbula povratak nazad i vraćanje drugim dijelom europe prema Grčkoj, tu me čekala samo vožnja i trudio sam se preći istu što prije, uz kamp blizu kamenoloma i buđenje uz zvukove eksplozija prešao sam Grčku u samo 2 dana… i onda dugo očekivana Makedonija. To je već kao doma, domaći ljudi, hrana i uživancija nakon preskupe Grčke. Prva destinacija Bitol, spavanje u domu omladine druga tita do 12 sati, odmorio sam se prvi puta nakon 25 dana.
Nakon Bitola relacija mi je bila Ohrid, uz spavanje u vrhunskom apartmanu za 10eur sljedi fotkanje i kupanje u samo 6°c ohridu i famozna ohridska riba. Vozim dalje oko Ohrida, granica sa Albanijom, zemljom krcatom sa samo 2 stvari, mercedesi i bunkeri od envera hodže… čudna zemlja. Tu me prvi put zaustavila policija radi prebrze vožnje, nakon kratkog objašnjavanja zašto ja nemam albansku vozacku i par Eura pustili su me… opet ulaz u Makedoniju i via. Skopje. Podjeljen grad izmedu Albanaca i Makedonaca, Muslimana i Krščana…
U postapokaliptičnom Skopju koje je bilo uništeno od potresa i raznoraznih nepogoda upoznajem nekoliko odlicnih ljudi koji su me proveli kroz cijelo Skoplje, upoznao sam i najstarijeh hođu i bio na vrhu najvišeg i najstarijeg minareta. Počašćen time pržim dalje sa Srbiju.
Srbija. Ruta je Niš, Beograd, Zagreb… ruta koja nikako da završi, zadnji dio puta protekao je neprospavano, umorno, teško i gladno. Plan je bio što prije doći u Zagreb. Iako sam prvi dan vozio po sunčanom i lijepom vremenu, vozio sam lagano, odmarao, sušio neke stvari, preslagivao stvari na motoru i olakšavao si život. Prvi put nakon duuugo da sam krenuo kampirat dok je dan, i to ni manje ni više nego na benzinskoj pumpi na kojoj me ekipa dočekala ko doma, spavanje, kava, sok…mmmm melem… I onda sam oslucio stisnut zube i voziti.
Nakon cijelog dana vožnje, kupanja u potoku i dobrog roštilja stižem u Beograd. I onda je sljedila nepromišljena glupost. Kako je bilo 10 sati ujutro odlučio sam voziti direkt za zagreb, ulazim u Hrvatsku oko 21h i vozim za ZG.
Odspavao sam doslovce samo u vreči na benzinskoj pumpi sat vremena i vozim dalje, od umora fulao sam skretanje i vozio 120km dalje što je značilo 2 sata duže, uz neizdrživu hladnoču i 10 red bulla… nakon table zagreb stao sam sastrane da se malo odmorim na rinzolu i ne zaspem, zadnjih najtezih 20km i dostigao sam cilj, prosao sam kroz nekoliko zemalja, upoznao odlicne ljude, napravio jos bolje fotke, presao 9800kn u 31 dan, kupao se u 6°c Ohrida, potrošio nešto benzina i proveo se kao nikada do sada…
Sljedeči put… Mongolia!
Službena stranica gdje možete vidjeti još fotki : Josip Božić
Našli ste članak preko pojmova:
- josip bozic
- putovanje skuterom
- putovanja skuterom
- znamenitosti istanbula
- putopis zagreb
- skuterom na put
- moto putopis
- istanbul znamenitosti
- putovanje sa skuterom
- putopis
Social comments and analytics for this post…
This post was mentioned on Twitter by CahayaBox: Putopis: Skuterom od Zagreba do Istambula – http://clicky.me/7wv...
Pa jebeno brate!!! Svaka ti dala! :)