50TB flash drive – od viška glava ne boli

Mar 18, 2010 by Glyc    1 komentar     kategorija: Foto, Video

E, nema šanse da ovo počnem rečenicom “Kog će mi vraga 50 terabajta stik??”, jer smo se prije 10-15 godina bahatili s disketom punom igrica i pitali se što ćemo s 500 megabajtnim diskom. U ovom trenu na pamet mi padaju ljudi koji skidaju svu muziku ikad snimljenu, videomani sa svojim gigantskim HD projektima i vojska sa svojim satelitskim fotkama ogromne rezolucije.

No, dobro, što je sad to, kakav stick, kome, čemu?

Kako bi proizveli ovakve monstrume, znanstvenici su se bacili u proučavanje znanstvene fantastike i svih onih futurističkih prčkarija kojima nas tove u serijama – posljedica je povratak organskom svijetu i implementacija pronađenih rješenja u našu dragu tehnologiju. Baš prije koji tjedan Kingston je predstavio 256 GB Data Traveler flash drive, prvi svoje vrste. Momčić guta oko 54 DVD-a, što je ajmo reći 50-ak tisuća fotki, odnosno dušu dalo za nosanje 20-ak sati HD video materijala u džepu. Ono što smrdi u ovom slučaju je cijena – preko 1000 dolara! Ako ste u zadnjih 15 godina dobro jamili, kupite si dva i spušite cijeli backup kad stvarčica rikne, heh.

Znanstvenici s Harvarda, međutim, imaju plan pred kojim će i gorespomenuti Kingston napuniti gaće, a trebao bi se ostvariti u idućih 18 mjeseci i pokopati čak i Blue-ray. Da bi u budućnosti postigli kapacitete blizu 50TB koriste DVD diskove premazane proteinima iz membrane mikroba Halobacterium salinarum, koji obitavaju u slanim močvarnim područjima. Na ideju izrade flash drivea došli su nakon testova s premazivanjem DVD-a slojem proteina koji bi omogućio solid-state tehnologiji da jednog dana iz igre potpuno izbaci magnetski hard disk – tako zbore na Internacionalnoj konferenciji nanoznanosti i nanotehnologije. Protein iz te bljuzge, zvan bacteriorhodopsin (bR), aktivira se svjetlom, koje može pohraniti i pretvoriti u kemijsku energiju.

Kad se protein obasja svjetlom privremeno prelazi u drugi oblik, karakterističan po boji i obliku, što obično potraje samo par sati ili dana, a zatim se vraća u prvobitno stanje. Doktor Renugopalakrishnan i kolege odlučili su modificirati DNA mikroba koji proizvodi bR protein, čime su, nadaju se, postigli da izmijenjeno stanje potraje nekoliko godina. To je glavni korak prema upotrebljivom binarnom sistemu koji je potreban za čuvanje ikakve informacije. Novi oblik proteina također bi trebao biti otporniji i na više temperature koje bi se javljale pri korištenju takvog medija. U suradnji s japanskim NEC-om već je proizveden i prototip, pa se prvom komercijalnom USB flash driveu nadaju za 12 mjeseci, a DVD-u za 18-24 mjeseca.

Ovisno o tome uspiju li zaista postići dug vijek trajanja bR proteina, tehnologija će biti revolucija kakvu smo dugo čekali (s obzirom da bi na nešto tog kapaciteta stala arhiva cijele poslovne zgrade) ili, pak, totalna blamaža. Dobro, ne blamaža, ali bit ćemo razočarani. CD i DVD, kao mediji, imaju vijek trajanja od par desetljeća do nekih 100 godina, otpornost i dugotrajnost flash uređaja mogle bi značajno doprinijeti pohrani ljudskog znanja.

Ili pornjave.

Našli ste članak preko pojmova:

• od viška glava ne boli
• time lapse glava

Ostavi komentar!