Bljuje vam se od 3D filmova?

May 5, 2010 by Glyc    3 komentara    kategorija: Video

Kad su u Japanu njihovi ludi crtići počeli s urnebesnim šarenilom i bljeskanjima boja, mali su Japanci osim od nesvjestice često patili i od epileptičkih napada. Danas se debatira oko 3D filmova, nakon čijeg su gledanja neki prijavili simptome poput vrtoglavice, mučnine, povraćanja, glavobolje i zamora u očima. Prenemaganje mimozica ili stvarna posljedica načina na koji se film prikazuje?

Najjednostavnije objašnjeno, 3D tehnologija vara um kako bi mislio da vidi trodimenzionalnu sliku tako što za jedno oko predmete smješta bliže kameri, a za drugo oko dalje od kamere. Slike se zatim spajaju u jednu, s blagim odstupanjem. U idealnim uvjetima, uz dobar vid i brzo oko, iluzija tri dimenzije je postignuta i gledatelj maše po zraku ispred sebe, pokušavajući dohvatiti Bonovu ruku koja “ide prema njemu” (moš mislit) ili zgrabiti plavu indijanku iz Avatara za rep.

3D naočale imaju polarizirane filtere koji razdvajaju te dvije slike i svaku šalju u zasebno oko. To se događa tako brzo da promjenu ni ne primjetite. Razdvojene slike ponovno se spajaju u mozgu, stvarajući prikladnu iluziju.

Nažalost, u nekim situacijama (problemi s vidom, naočale, osvjetljenje u dvorani, gledanje kod kuće) počinju problemi. Sjećate se one fore kad ste bili djeca, pa ste naizmjenično brzo žmirili na jedno, pa na drugo oko, a prst koji ste gledali kao da je skakao lijevo-desno? Na sličan način radi i 3D. U realnosti, kad vam se nešto približava, oči se blago pomiču u križ i cijeli sustav se prilagođava toj promjeni. Na ekranu, slike viču “Hej, idem prema tebi, tralala, gle šta radim!”, dok mozak istovremeno viče “A? Ja ne idem nikud, WTF?”. Taj sukob kod nekih ljudi izaziva mučninu, pogotovo kada skinu naočale.

Naše oči jednostavno nisu navikle na trep-usko, trep-širac, trep-usko, trep-širac način gledanja. Snimatelje početnike obično upozoravaju da ne pretjeruju sa zumiranjem jer ljudi dobiju dojam da ih netko nateže, baca i vrti. Istraživanje je pokazalo da 4-10% ljudi pri gledanju 3D filma ne vidi neku značajnu promjenu, dok se neki uopće ne mogu prilagoditi i ne vide ništa. Ipak, za oko 80% gledatelja ne bi trebalo biti nikakvih problema.

Kako svijet danas ide k đavlu, tako smo dobili i posebne terapijske grupe za “3D challenged” ljude, na kojima vježbaju oči kako bi mogli vidjeti 3D filmove. Da. Eto. Vjerojatno ćemo imati i “3D diskriminaciju”. Sportska natjecanja počinju se snimati u 3D tehnici, bez obzira što još nitko nema 3D TV ili prikladnu tehnologiju za gledanje kod kuće.

Današnji filmovi imaju kretanje kamere u praktički svakoj sceni. “Avatar” je pobrao hvale za svoj 3D jer je Cameron koristio dosta sporih, dugih sekvenci i oko je imali vremena prilagoditi se. S druge strane, “Alisa u zemlji čudesa” sadrži hrpu brzih rezova i frenetične akcije, što je ispalo malo predivlje i naporno za 3D. Redatelji koji su ljubitelji 3D tehnologije mogli bi se lagano podsjetiti stare škole snimanja. Također, proizvođače bi trebalo natjerati da se dogovore oko standarda, kako ne bismo imalo još jedan VHS vs. Beta ili Blu-ray vs. HD-DVD rat.

Izvor:
edition.cnn.com
videomaker.com
pixelution.co.uk
3dmovie.com

Našli ste članak preko pojmova:

• 3d naocale
• filmovi 3d
• gledanje 3 d filmova
• tehnologija 3d filmova
• gledanje 3d dijagrama
• gledanje 3d filma na blu-ray disc
• iluzije 3d
• kino samobor 3D filmovi
• meni se bljuje
• mogu li ne vidjeti 3d ako skinem 3d naočale

Ostavi komentar!